Šah je pronađen u Indiji. Kada je indijski car Šeram upoznao i naučio igrati šah, bio je ushićen lepotom te igre. Saznavši da je tu igru izmislio jedan od njegovih podanika, naredio je da ga pronađu i dovedu kako bi ga osobito nagradio.
Pronalazač, kojega su zvali Seta, došao je pred cara. Bio je to skromno odeven učenjak koji je dobijao sredstva za život od svojih učenika.
„Želim te dostojno nagraditi, Seta, za prekrasnu igru koju si pronašao“ rekao je car. Mudrac se poklonio.
„Dovoljno sam bogat i mogu ispuniti svaku tvoju želju“ produžio je car. „Kaži koju bi nagradu najviše voleo i dobićeš je“. Seta je ćuteo.
„Ne snebivaj se“ bodrio ga je car „kaži svoju želju! Ničega neću žaliti da bih ti je ispunio“ .
„Velika je dobrota Vaša, gospodaru. Ali, dajte mi vremena za odgovor. Sutra, kada dobro razmislim, saopšti ću Vam želju“ .
Drugog dana Seta je ponovo došao pred cara i iznenadio ga vrlo skromnom molbom:
„Gospodaru“ rekao je Seta „naredite da mi se za prvo polje šahovske ploče da jedno pšenično zrno....“
„Obično pšenično zrno!“ iznenadio se car.
„Da gospodaru. Za drugo polje naredite da mi se daju dva zrna, za treće – 4, za četvrto – 8, za peto – 16, za šesto – 32....“
„Dosta!“ ljutito ga je prekinuo car. „Dobićeš zrna za svih 64 polja šahovske ploče prema svojoj želji: za svako polje dvaput više nego za prethodno. Ali znaj da tvoja molba nije dostojna moje darežljivosti, jer moleći takvu ništavnu nagradu neučtivo omalovažavaš moju milostivost. Kao učitelj zaista bi mogao pokazati više pažnje i poštovanja prema dobroti svoga gospodara. Odlazi! Moje sluge doneće ti tvoju vreću s pšenicom“.
Seta se osmehnuo, napustio dvoranu i carskom vrtu čekao na carsku nagradu.
Za vreme ručka car se interesovao da li je Seta dobio željenu nagradu.
„Gospodaru“ odgovorili su mu „Vaše se naređenje izvršava. Dvorski matematičari izračunavaju broj zrna koja pripadaju Seti“.
Car se natmurio, jer nije bio navikao da se njegova naređenja izvršavaju tako sporo.
Uveče, pre spavanja, car se još jednom interesovao da li je Seta sa svojom vrećom pšenice napustio carski vrt.
„Gospodaru“ odgovorili su mu „Vaši matematičari rade bez odmora i nadaju se da će do svanuća završiti račun“.
„Zašto oklevate sa tom isporukom?!“ gnevno je podviknuo car. „Sutra, pre nego što svane, sve do poslednjeg zrna treba da bude isporučeno Seti! Ja dvaput ne zapovedam!“
Ujutru su car najavili da starešina dvorskih učenjaka moli da car sasluša važan izveštaj. Car je naredio da ga dovedu.
„Pre nego što mi kažeš o čemu se radi“ rekao je car „ želim čuti da li je, konačno, Seti isporučena ništavna nagraa, koju je sam sebi naznačio?“
„Zbog toga sam se i usudio pojaviti se pred Vama u ovaj rani čas“ odgovorio je starešina. „Savesno smo izračunali količinu zrna koje želi dobiti Seta. Taj broj je toliko velik da ......“
„Koliko velik bio da bio, moje žitnice ne oskudevaju. Nagrada je obećana i treba je predati Seti!“
„Nije u vašoj moći, gospodaru, da isporučite obećanu nagradu. U svim našim ambarima nema toliko zrna koliko treba isporučiti Seti. Nema ga dovoljno ni u žitnicama celog carstva. Ne može se naći toliki broj zrna ni na svim prostranstvima Zemlje. Ako želite isporučiti obećanu nagradu, tada naredite da se sva zemaljska carstva pretvore u žitnice; naredite da se isuše sva mora i okeani; naredite da se otopi sav led i sneg koji pokriva daleke severne i južne krajeve. Neka sva ta prostranstva potpuno budu zasejana pšenicom. I sve to, što rodi na tim poljima, naredite da daju Seti, tek tada bi on dobio svoju nagradu.
Car je zapanjeno pratio ove reči.
„Kaži mi taj čudnovišni broj“ na kraju je izusteo car.
„Osamnaest kvadrilijona četiri stotine četrdeset šest trilijona sedam stotina četiri bilijona sedamdeset tri milijarde sedam stotina drvet milijona pet stotina pedeset jedna hiljada šest stotina petnaest“ glsio je odgovor.
Tako kaže legenda. Da li se to zaista i dogodilo ostalo je nepoznato, ali da je nagrada, o kojoj govori predanje, bila izražena takvim brojem, u to se možete i sami uveriti strpljivim računanjem.
Počevši od jedinice, treba sabrati brojeve: 1, 2, 4, 8 itd. Rezultat 63 polja uvećan dvaput, pokazuje koliko zrna pripada 64. polju šahovske table. Traženi broj napisan brojevima je:
18 446 744 073 709 551 615
Ako biste želeli sebi predočiti svu veličinu ovoga broja, zamislite koliko bi velik morao biti ambar u koji bi stalo toliko zrna. Poznato je da u jednom kubnom metru pšenice ima približno oko 15 miliona zrna. Znači, nagrada koja bi pripadala pronalazaču šaha zauzela bi približno 12 000 000 000 m3 ili 12 000 km3.
Ako bi visina ambara bila 4 m i širina 10 m, onda bi se njgova dužina prostirala na 300 000 000 km tj. dvaput dalje nego od Zemlje do Sunca!
Indijski car nije mogao isporučiti obećanu nagradu. Ali mogao se lako osloboditi tolikog duga. Trebao je samo predložiti Seti da sam odbrojava, zrno po zrno, svu pšenicu koja mu kao nagrada pripada :-)
Kada bi Seta pristao da sam odbrojava zrno po zrno, neprekidno dan i noć, odbrojavajući po zrno u sekundi, on bi prvog dana odbrojio ukupno 86 400 zrna. Da bi odbrojio milion zrna, trebalo bi mu oko 10 dana neprekidnog brojenja. Seta bi za vreme života izbrojao tek ništavni deo nagrade koje mu pripada.
No comments:
Post a Comment